Dec 22, 2010

"Gradologija" | studio B | ...o višenamenskoj sali OS Svetozar Marković



isecak iz emisije | Gradologija | URBIS

objekat | Višenamenska sala | OŠ „Svetozar Marković", Ul.Hadži Milentijeva br.62, Vračar, Beograd
autori | Vladimir Anđelković d.i.a, Dijana Adžemović Anđelković d.i.a., Ranko Pavlović d.i.a. i Dejan Danilović d.i.a.
saradnik | Aleksandar Bogojević d.i.a.
Projekat | 2008 -- 2009
Realizovano | Januar 2010

obrazloženje rešenja | Multifunkcionalna sala OŠ „Svetozar Marković", nalazi se u podrumu i predstavlja prostor nekadašnje ugljare.
Osnovno polazište prilikom izrade idejnog rešenja i glavnog projekta enterijera, bilo je zadržavanje primarnog koncepta prostora, imajući u vidu arhitektonske vrednosti objekta i zatečenog ambijenta ugljare, određenog starom patiniranom opekom na zidovima.
Projektantski pristup je baziran na stvaranju arhitekture kao kulturnog objekta koji ističe moć komunikacije i koji privileguje oblik kao jezički element i narativnost. Posmatrajući arhitekturu kao mesto susreta i stalne scene čovekovih zbivanja, kreiran je prostor koji je na granici filozofski osmišljenog i materijalnog. Tako je korisnost i upotrebnost prostora morala da ima prioritet nad obrascem rada, osim onda kada smo mogli da udovoljimo i jednom i drugom.
Zbog potrebe za stvaranjem upotrebljivog prostora, shvatamo da je zapravo svrha arhitekture u njenoj društvenoj funkciji, što znači da je ona u bukvalnom smislu sredstvo neposrednog rada i života. Upotrebnost, opravdanost I utilitarnost objekata arhitekture su neiskjučivi postulati njene egzistencije.
Projektantski pristup baziran na shvatanju arhitekture kao oruđa u komunikaciji, tretirao je namenu novoprojektovane višenamenske sale kao mesto za odvijanje sadržaja edukativnog i zabavnog karaktera u sklopu školske nastave, kao što su : priredbe, prijem novih generacija učenika, dodela svedočanstava i knjižica, puštanje različitih edukativnih projekcija, održavanje javnih časova i predavanja. Tako je formiran moderan polivalentni prostor koji ima za cilj da se razvija zajedno sa potrebama školskog sistema i samih učenika.
Bilo je neophodno ostvariti mogućnost podele višenamenskog prostora na dva različita ambijenta, sa različitom tipologijom sedenja, za aktere u događaju i za posmatrače. Tako je i nastao prostor definisan binom i kontinualnom rampom sa drvenim klupama za učenike, kao i bočni prostor sa stolicama za posmatrače, roditelje i nastavnike. Posebno se insistiralo na upotrebi prirodnih materijala određenih taktilnih svojstava. Sama materijalizacija sale je određena karakterom prostora nekadašnje ugljare, zadržavanjem i saniranjem zidova od opeke, vidnom kasetiranom tavanicom kao i vidnim termo-tehničkim instalacijama.
Projektom je omogućeno izlaženje iz sale direktno u spoljni prostor dvorišta probijanjem otvora, formiranjem stepeništa i protivpožarnog izlaza. Pomoćni izlaz iz sale vizuelno je skriven belim pregradnim elementom koji ujedno i zaustavlja rampu i predstavlja zaleđe amfiteatra. „Bela platna" (platna za projekcije) predstavljaju pokušaj projektanta da formira modernu opnu koja ne pokriva postojeću strukturu zida već je afirmiše i ističe važnost zatečenog ambijenta i odnos novoprojektovanih i postojećih elemenata prostora.
Zbog potrebe da se unutar sale zadrži prostor kotlarnice formiran je ulaz u sklopu još jednog „belog platna" u ravni bočnog zida, sa ulazom u garderobu za potrebe učesnika u programima koji se u sali odvijaju. Ispred ulaza u multifunkcionalnu salu formiran je prostor galerije koji ima za cilj da upotpuni sadržaj višenamenske sale.
Multifunkcionalna sala svim svojim elementima ugrađenim u prostor nekadašnje ugljare, određuje čitanje arhitekture putem ritmičnog ponavljanja upotrebljenih formi. Jezik arhitekture se koristi za kreiranje „ritma" prostora koji kao takav služi nameni za koju je projektovan i omogućava razvijanje svojih kapaciteta sa vremenom koje dolazi.

No comments:

Post a Comment